header

O fra Grgi Martiću

Životopis

MEŠTROVIĆEV FRA GRGO (detalj)

Fra Grgo Martić rođen je u Rastovači kraj Posušja 24.1.1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju, a 1834. godine stric Rade ga dovodi u kreševski samostan, gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838. a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne, u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine, a kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča, te kao župnik u Sarajevu u dva navrata, između 1851. i 1879. godine. Vrijeme u razdoblju od 1879. do smrti, 30.8.1905., uglavnom je proveo u Franjevačkom samostanu u Kreševu.

Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu, te u političkom djelovanju. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i austro-ugarske vlasti.

FRA GRGIN SPOMENIK U ZAGREBU, RAD MLADENA MIKULINA



Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Prije toga, 1858. godine, pripremio je i Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski, koji nije objavljen, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.

FRA GRGIN RUKOPIS TURSKO-LATINSKOG RJEČNIKA

Fra Grgo Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina, a, zajedno sa fra Ivanom Franjom Jukićem sakupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je izdana u Osijeku 1858. godine.

Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina, ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u XIX. stoljeću. Studirajući filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca, te je, oduševivši se njihovim idejama i pokretom, i sam postao narodni preporoditelj.

Krajem pedesetih godina XIX. stoljeća Martić počinje raditi na svom životnom djelu – ciklusu epskih pjesama Osvetnici. Pjesme tog ciklusa izlazile su od 1861. do 1883. godine u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, a konačni naziv dobivaju 1893. godine, kada su sakupljene u jednu knjigu. Po Osvetnicima je fra Grgo od strane kritičara prozvan "bosanskim Homerom".

Pored Osvetnika, vrlo poznato je i Martićevo djelo Posvetnici, koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevao svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog, a slavi obljetnicu pape Lava XIII., te drugih ljudi vezanih za crkvu. Od većih epskih djela, Martić je napisao epopeju Boj na Kosovu godine 1389., a značajno mjesto u njegovom književnom radu zauzimaju i putopisi (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Katolici u Bugarskoj 1858., Katolici u Vlaškoj 1858., Katolici u Hercegovini 1860.)

O Martićevim memoarima, pod naslovom Zapamćenja, govori se i piše kao o vrlo značajnom prilogu kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prvi put su objavljeni u Zagrebu 1906. godine, u redakciji Ferde Šišića.

FRA GRGIN GROB NA KREŠEVSKOM GROBLJU OGRADJE

Fra Grgo Martić djelovao je u politici za vrijeme vladavine Turaka i u vrijeme Austrije-Ugarske.

U svoje vrijeme bio je uvjerljivo najbolji poznavalac političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.

Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, koja je za zadaću imala zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH.

Agencija se bavila socijalnim položajem raje, vjerskim pitanjima, političkim prognanicima, pa i nekim interesima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.

NATPIS NA POLEĐINI FRA GRGINA GROBA

Fra Grgo Martić pokopan je u kreševskom groblju Ogradje, a u Franjevačkom samostanu sačuvana je soba u kojoj je živio, s njegovim osobnim stvarima, rukopisima njegovih djela, odlikovanjima i drugim simbolima njegovog rada i vremena u kojem je živio. Tu je, uz ostalo, i sablja – dar bana Josipa Jelačića, fra Grgine gusle, lovačko oružje i trofeji.